Ženidba između katolika i pripadnika Srpske pravoslavne Crkve – Krštenje i odgajanje djece

Ženidba između katolika i pripadnika Srpske pravoslavne Crkve – Krštenje i odgajanje djece

Ženidba između katolika i pripadnika Srpske pravoslavne Crkve (1)

Krštenje i odgajanje djece

Drugi vatikanski sabor u svom velikom zanosu pokušao je više senzibilizirati ekumensku dimenziju među Crkvama i crkvenim zajednicama. Svakako da je ovo hvale vrijedna inicijativa i želja, međutim još su uvijek među Crkvama i crkvenim zajednicama ogromne razlike. Te razlike se najbolje vide u praktičnim situacijama, gdje određene Crkve ili crkvene zajednice imaju potpuno različito teološko poimanje sakramenata. Ovdje ćemo se više osvrnuti na mješovite ženidbe s naglaskom na zakonodavne uvjete koje postavljaju Katolička Crkva i Srpska pravoslavna Crkva. Jedna i druga Crkva s oprezom pristupaju mješovitim ženidbama svjesne svih poteškoća s kojima se mogu susresti mješoviti brakovi.

Više...
Fizička i psihička zrelost za sklapanje ženidbe

Fizička i psihička zrelost za sklapanje ženidbe

Sklapanje ženidbe je, između ostalog, i pravni čin. Za valjanost pravnog čina traže se određeni uvjeti koje osoba mora imati. Jedan od tih uvjeta je kanonska dob. Kanonska dob nije samo propisana za sklapanje ženidbe, već se traži i za sakrament sv. reda, ali i za određene crkvene službe.

Minimalna dob za valjano sklapanje ženidbe

Današnji Zakonik kanonskog prava propisuje za sveopću Crkvu minimalnu dob za valjano sklapanje ženidbe: za mušku osobu 16 godina, a za žensku 14 godina (usp. kan. 1083). Svakako se pretpostavlja da ovu fizičku (biološku) dob (zrelost) prati i psihička zrelost. Još je rimsko pravo odredilo minimalnu dob koju zaručnici moraju imati u času sklapanja ženidbe. Justinijan je propisao za mušku osobu 14, a za žensku 12 godina, tako da prije ove dobi nisu mogli sklopiti valjanu ženidbu, makar i prije postigli fizičku i psihičku zrelost. Zakonik kanonskog prava iz 1918. godina određuje donju granicu za muškarca (16 godina) i za ženu (14 godina) koju je aktualni zakonik samo preuzeo. Ova dob za našu kulturnu tradiciju je možda preniska, ali Zakonik se odnosi na univerzalnu Crkvu te mora voditi računa o drugim kulturama te ne može priječiti onome tko je postigao biološku zrelost pravo na ženidbu. Zakonik daje mogućnost biskupskim konferencijama da odrede višu dob ali samo za dopušteno sklapanje (usp. kan. 1083§2). Za valjanost ženidbe je dostatna navršena kanonska dob. Hrvatska biskupska konferencija preuzela je raniju odredbu biskupske konferencije Jugoslavije koja glasi: „Za dopušteno sklapanje ženidbe potrebno je da su zaručnici navršili 18 godina života. Ispod te dobi potrebna je dozvola mjesnog ordinarija.“ (Službeni vjesnik Biskupske konferencije Jugoslavije, br. 2 (1984), uz kan. 1083.)

Više...
Milosrđe samo na temelju istine

Milosrđe samo na temelju istine

Ovih mjeseci osjećaju se određena komešanja, a među nekima i nerealne želje, da će papa Franjo promijeniti stoljetni nauk crkve o nerazrješivosti braka, te pripuštanja sakramentu pričesti razvedenih i ponovno oženjenih. Neke izjave crkvenih dostojanstvenika često su puta bile krivo interpretirane te se pokušalo stvoriti dojam da slijedi neki „novi nauk“ koji neće počivati na božanskoj objavi već duhu današnjeg vremena. Velika je zabluda kako će Crkva postati „privlačnija, modernija“ ako kaže da „grijeh nije grijeh“.

Više...
Mučenici i žrtve u Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Mučenici i žrtve u Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Povodom obilježavanja spomena na žrtve totalitarnih režima, donosimo dopunjeni i prošireni članak dijecezanskog povjerenika za žrtve rata i poraća, vlč. mr. Ilije Jakovljevića, na tu temu. Članak je objavljen u Zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 24. i 25. travnja 2012. pod nazivom “Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine”.

Mučenici i žrtve u Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Hrvatska biskupska konferencija i biskupska konferencija Bosne i Hercegovine započele su zajednički projekt popisivanja žrtava II. svjetskog rata i poraća. Ideja vodilja je istaknuti mučenike među mnoštvom žrtava za koje bih se mogao pokrenuti postupak za proglašenje blaženim i svetim. Možemo reći: smisao je ići tragom mučenika.

Više...
Jednost i nerazrješivost braka duboko su upisana u ljudsku narav

Jednost i nerazrješivost braka duboko su upisana u ljudsku narav

 U ovoj godini kolumna „pravni savjeti“ više će promišljati sakrament ženidbe s posebnim naglaskom na ništavnost iste. Ovom tematikom se svakodnevno susreću pastoralni suradnici, napose djelatnici crkvenih sudova koji svjedoče sve većem broju zahtjeva (parnica) za proglašenje ništavnosti ženidbe. Volimo kao narod za sebe govoriti da smo tradicionalno vjerničko društvo što je neupitno, ali i ne možemo ostati „slijepi“ pred činjenicom da je moderni način života narušio onaj tradicionalni čovjekov stav prema bračnoj vjernosti i nerazrješivosti sakramenta ženidbe. Sv. Pavao govori kako su bračni supružnici pozvani na svetost bračnog života (usp. 1 Kor 7,7). Ženidbeni savez (matrimoniale foedus) kojim muška i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu cijelog života (totius vite consortium) po svojoj naravi usmjeren dobru ženidbenih supružnika (bonum coniugum) te k rađanju i odgajanju potomstva (bonum prolis). Krist Gospodin uzdigao je među kršćanima na dostojanstvo sakramenta (usp. kan. 1055§1,2). Biblijski izraz “foendus“ (savez), više puta upotrebljava koncilska konstitucija „Gaudium et spes“, označava sami čin sklapanja ženidbe, dok zajednica (consortium) označava bit ženidbenog odnosa. Biblijski izraz „foendus“ dobio je novom Zakoniku kanonskog prava prednost pred juridičkim izrazom „contractus“ (ugovor) koji je se više koristio u Zakoniku kanonskog prava iz 1917., ali ovaj nije izraz u potpunosti iščeznuo iz novog zakonodavstva (usp. kan. 1055 § 2).

Više...
Jednom kršten, zauvijek kršten

Jednom kršten, zauvijek kršten

Govor o sakramentu krštenja uvijek nas iznova vraća Isusovim riječima: „Tko se pokrsti, spasit će se“ (Mk 16,16), ili „Tko se ne preporodi iz vode i Duha Svetog, ne može ući u kraljevstvo Božje“ (Iv 3,5). Poznat nam je nauk Crkve o trostrukom krštenju: vodom, željom i krvlju. Krštenje vodom je redoviti način, dok krštenjem željom i krvlju nisu redoviti način, ali i na ovaj način se može primiti krštenje i postići spasenje. Krštenje željom odnosi se na odrasle koji su se pripremili primiti krštenje te prije samog primanja obreda krštenja umru. Krštenje krvlju odnosi se na one koji su se pripremali na krštenje (bili su katekumeni) te su tijekom priprave zbog Isusa Krista bili ubijeni (progoni kršćana u prvim stoljećima Crkve). Za krštenje krvlju nužno je da su bili progonjeni i ubijeni zbog vjere u Isusa Krista, te svoju vjeru zapečatili su mučeničkom krvlju.

Više...
Mjesto krštenja nije hotel, već crkva

Mjesto krštenja nije hotel, već crkva

Slavljenje sakramenta krštenja veliki je događaj ne samo za krštenika nego i za cijelu  župnu zajednicu. Krštenik postaje član Crkve, sveopće katoličke Crkve. Potrebno je to uvijek iznova isticati roditeljima, kad je riječ o krštenju djeteta, te odraslom kod priprave na krštenja. Nitko se ne krsti na ime neke zajednice, pokreta, društva u Crkvi. Da bi došla do izražaja narav katoliciteta potrebno je da se krštenje slavi unutar župne zajednice. Svakako treba voditi računa i o mjestu krštenja. Danas pod utjecajem filmske industrije pojedini tražitelji krštenja za svoje dijete počinju tražiti i posebno mjesto za krštenje (privatne kapelice i kuće, hoteli gdje će se održati ručak….). Kad svećenik odbije takav zahtjev tad se počnu pozivati na određene crkvene zajednice i pokrete koji slave krštenje u hotelima i privatnim dvoranama, kao i druge sakramente.  Ovo pišem jer mi je ovih dana došla jedna gospođa tražiti krsni list za svoje dijete misleći kako je krštenje upisano u župi Sv. Kuzme i Damjana u Fažani jer je krštenje bilo u hotelu „Letan“ u Peroju. Međutim, krštenje nije bilo upisano u matice krštenih u Fažani, a moralo je biti (usp. kan. 878), pa je išla tražiti po pulskim župama gdje bi moglo biti upisano.

Više...

U zaštitu braka i obitelji – o obitelji i prvo-prosinačkom referendumu

 

Izjava Komisije HBK “Iustitia et pax” o poštivanju braka i zaštiti obitelji, kao i o potrebi dijaloga države s crkvama i zajednicama uvjerenja o eti?kim pitanjima od op?eg dobra

 U ovim kriznim vremenima, kad gubitak i nesigurnost zaposlenja, posebice mladih i školovanih, uz teret dugova, javnih i privatnih, te urušeno gospodarstvo i lutanje javnih politika, kad sve to nagriza socijalni vez, pritiš?e ?itavo društvo i gura mnoge u bezna?e, naši se sugra?ani s pravom uti?u sigurnim i trajnim vrijednostima obitelji i braka, ukratko uzajamnosti i ljudskosti. Polazimo i od shva?anja da su svi ljudi, baš svi ljudi, jednaki u dostojanstvu djece Božje i bra?a u op?em, Božjem o?instvu, te pozivamo na uzajamno uvažavanje i razumijevanje.

Više...

Brak po naravnom zakonu

Definicija braka proizlazi iz naravnog zakona

 

Ženidba i brak su od temeljnog zna?enja za svako društvo, pa tako i za Crkvu, budu?i da brak nema samo privatni karakter, kako ga danas neka „moderna strujanja“ u društvu pokušavaju instalirati, ve? je od javne i društvene važnosti. Brak nije zajednica bilo kakvih osoba ili seksualnih orijentacija, ve? brak nastaje u ?inu davanja privole muškarce i žene, sposobnih za brak. Ovo je naravna definicija braka i svaka druga definicija, svaki drugi pokušaj definiranja braka, bilo bi suprotno božanskoj objavi. Zakonodavac u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. progovara o ženidbi ne samo kao ugovoru (contracatus) ve? o ženidbenom savezu (foedus). Ženidba i brak nisu samo pravni institut, s vlastitom institucionalnom svrhom, ve?  da su ženidba i brak, me?u krštenima, sakralna stvarnost ili stvarnost religiozne naravi, jer je bra?ni savez izme?u muškarca i žene slika saveza izme?u Jahve i Izraela, odnosno Krista i njegove Crkve. Svaki drugi pokušaj definicije braka, napose pod utjecajem „modernih definicija braka kao bilo koga i bilo ?ega“, oduzima se ženidbi i braku sakralni karakter, odnosno njezina bit- narav.

Više...

Liturgijska ili crkvena godina

Liturgijska ili crkvena godina

Crkva od svog po?etka slavi spomen Kristova spasiteljskog djela svakog prvog dana u tjednu, tj. u nedjelju, kada se posebno spominje njegove muke, smrti i uskrsnu?a. Nedjelja je temeljni i najstariji krš?anski blagdan. Ona je »prvi dan u tjednu«, kako je zove Sveto pismo Novog zavjeta, spomen Kristova uskrsnu?a, djelotvorni znak Krista uskrsnuloga me?u svojima i »predokus« kona?nog susreta s Kristom o njegovu slavnom dolasku.

Zato je nedjelja dan kada se prestaje s redovnim radom, kako bismo svoju radost, u prisutnosti Uskrsnuloga, mogli doživjeti u zajednici Crkve koja se okuplja na slavljenje euharistije.

Tijekom povijesti razvio se osim nedjeljnih slavlja i poseban raspored, red slavljenja Kristovih spasiteljskih otajstava kroz cijelu godinu. Tako se svake godine slavi ?itavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i ro?enja do uzašaš?a i Duhova te do iš?ekivanja drugoga Kristova dolaska. To slavljenje nije puko sje?anje na doga?aje spasenja, nego Crkva tim slavljenjem zajedno s Kristom te doga?aje ponovno otajstveno doživljava, postaje dionicom njihova duhovnog bogatstva i tako se ostvaruje njezino spasenje.

Crkvena godina ima tri velika dijela ili ciklusa: boži?ni, vazmeni i kroz godinu.

Crkvena (liturgijska) godina zapo?inje nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije (slavi se 30. studenoga). To je prva nedjelja došaš?a.

Osnovni raspored gradi se oko dva glavna blagdana; Boži?a i Uskrsa, a ostatak se zove vrijeme kroz godinu.

Boži?no vrijeme:

Nova liturgijska godina zapo?inje 1. nedjeljom Došaš?a. Ra?una se unatrag, jer su ?etiri nedjelje Došaš?a. Ono nas vodi prema svetkovini Boži?a, koje se slavi osam dana, završavaju?i na blagdan Marije Bogorodice, 1. sije?nja. U boži?no vrijeme spada još i blagdan sv. Tri Kralja, te završava blagdanom Krštenja Gospodinova.

Uskrsno vrijeme:

Uskrs je središnji krš?anski blagdan. Ima dva razdoblja; korizmu, kao pripravu i pouskrsno vrijeme do Duhova. Korizma traje 40 dana, a Uskrs se slavi prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. Korizmeno vrijeme doživljava svoj vrhunac u Velikom tjednu kada slavimo Isusovu muku, smrt i uskrsnu?e. Poslije Uskrsa traje sedmotjedno vrijeme, koje završava Uzašaš?em, odnosno silaskom Duha Svetoga, kada Crkva slavi ro?endan.

Vrijeme kroz godinu:

Gornja dva ciklusa, boži?ni i uskrsni, ne zauzimaju sve vrijeme kroz godinu. To ostalo vrijeme tvori, ono što se naziva, vrijeme kroz godinu, a sadrži 34 tjedna.

U Došaš?u slavimo nadu u ispunjenje Božjih obe?anja. Boži? slavi Isusovo ro?enje, dolazak Boga me?u nas u našu povijest. Korizmeno vrijeme podsje?a nas na to tko smo kao stvorenja? Središte godine je Veliki tjedan i Uskrs kada slavimo otajstva otkupljenja i Isusovu pobjedu nad smr?u. Duh Sveti održava život vjernika u hodu prema vje?nosti, što želi podržati u svijesti vrijeme kroz godinu.

Tako, jedna  crkvena godina završava svetkovinom Krista Kralja, a druga zapo?inje 1. nedjeljom Došaš?a.

Nedjeljna biblijska ?itanja u novoj liturgiji obuhva?aju tri slusljedna godišnja kruga. Svaki je krug najizrazitije ozna?en po jednim sinopti?kim evan?eljem: GODINA A – Matejem, GODINA B – Markom, GODINA C – Lukom. Ivanovo se evan?elje zgodno ume?e u sva tri kruga, najljepše u u uskrsno vrijeme kada se ?itaju tzv. Oproštajne besjede Isusove.

Više...