Sklapanje ženidbe je, između ostalog, i pravni čin. Za valjanost pravnog čina traže se određeni uvjeti koje osoba mora imati. Jedan od tih uvjeta je kanonska dob. Kanonska dob nije samo propisana za sklapanje ženidbe, već se traži i za sakrament sv. reda, ali i za određene crkvene službe.
Minimalna dob za valjano sklapanje ženidbe
Današnji Zakonik kanonskog prava propisuje za sveopću Crkvu minimalnu dob za valjano sklapanje ženidbe: za mušku osobu 16 godina, a za žensku 14 godina (usp. kan. 1083). Svakako se pretpostavlja da ovu fizičku (biološku) dob (zrelost) prati i psihička zrelost. Još je rimsko pravo odredilo minimalnu dob koju zaručnici moraju imati u času sklapanja ženidbe. Justinijan je propisao za mušku osobu 14, a za žensku 12 godina, tako da prije ove dobi nisu mogli sklopiti valjanu ženidbu, makar i prije postigli fizičku i psihičku zrelost. Zakonik kanonskog prava iz 1918. godina određuje donju granicu za muškarca (16 godina) i za ženu (14 godina) koju je aktualni zakonik samo preuzeo. Ova dob za našu kulturnu tradiciju je možda preniska, ali Zakonik se odnosi na univerzalnu Crkvu te mora voditi računa o drugim kulturama te ne može priječiti onome tko je postigao biološku zrelost pravo na ženidbu. Zakonik daje mogućnost biskupskim konferencijama da odrede višu dob ali samo za dopušteno sklapanje (usp. kan. 1083§2). Za valjanost ženidbe je dostatna navršena kanonska dob. Hrvatska biskupska konferencija preuzela je raniju odredbu biskupske konferencije Jugoslavije koja glasi: „Za dopušteno sklapanje ženidbe potrebno je da su zaručnici navršili 18 godina života. Ispod te dobi potrebna je dozvola mjesnog ordinarija.“ (Službeni vjesnik Biskupske konferencije Jugoslavije, br. 2 (1984), uz kan. 1083.)
Više...