Radnim danom u 19 sati

Subotom u 9 ili 19 sati

Nedjeljom u 8,30 i 10 sati

Tijelovo plakat

Ž U P N E O B A V I J E S T I

Subraćo svećenici, redovnici, redovnice i dragi štovatelji bl. Miroslava Bulešića,

Pred nama je stota godišnjica rođenja bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika (13. V. 1920. – 13. V. 2020.). Zbog epidemioloških razloga nećemo moći obilježiti ovu godišnjicu na taj dan onako kako smo željeli, svečanim misnim slavljem u Svetvinčentu i programom u Lanišću, ali vjerujem da ćemo moći 24. kolovoza, prigodom godišnjice mučeništva.
Pozivam Vas, dragi štovatelji bl. Miroslava, da molimo devetnicu u čast bl. Miroslavu, od 4. do 12. svibnja, a 13. svibnja da pođemo u svoje župe na misu, odnosno pratimo preko radija ili televizije.

Sukladno odredbama našeg ordinarija mons. Dražena Kutleše, redovita misna slavlja, uz pridržavanje svih uputa, započet će u subotu 2. svibnja. Radnim danom mise su u 19 sati, a nedjeljom u 8,30 sati i 10 sati. Za vrijeme nedjeljnih misa bit će ozvučen prostor ispred crkve te svi koji mogu neka ostanu ispred crkve održavajući socijalnu distancu. Svećenik će doći za pričest ispred crkve.

Župne kateheze nema do daljnjeg, a s djecom na misi neka bude član obitelji.

Molim sve one župljane koji imaju zdravstvenih poteškoća a žele doći na misu neka dođu u tjednu.

Dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava Bulešića započeo je 24. travnja 1956. godine, odlukom biskupa Dragutina Nežića.

Svakog 24. u mjesecu Vicepostulatura bl. Miroslava organizira molitveni susret u crkvi u Valbandonu. Ovaj put nismo u mogućnosti, ali donosimo kratku meditaciju za ovaj dan i molitvu našem bl. Miroslavu Bulešiću za završetak pandemije.

Iz Duhovnog Dnevnika
„O moj Bože i moj Stvoritelju, daj mi da upoznam svoje određenje, svoj divni, časni i uzvišeni cilj, koji jest:“ Tebi da služim, u službi tako velikog i ujedno tako milostivog Gospodara kao što si Ti. Ali i pouči me, kako ću uvijek vršiti tvoju svetu Volju ne pazeći na svoju vlastitu želju, na svoje samoljublje, niti na svoju sjetilnost. Daj mi da tražim samo, ono što Ti hoćeš, i tako spasim svoju neumrlu dušu!
Djevice Marijo, Majko moja, daj mi pomoći u poznavanju volje Božje. Daj mi milost od Boga kojom mogu samo Bogu služiti i hvaliti ga. Daj da postanem vjeran službenik Božji. Da ne tražim sebe, nego samo Boga u svemu i u svima. Pomozi mi, pomozi. Svi sveti i svetice Božje, molite se Bogu za me! (30.8.1942.)

Dragi moji župljani i prijatelji,
Danas slavimo najveći kršćanski blagdan Isusovo uskrsnuće; pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad slabošću. Iako, danas i ovih dana nismo u mogućnosti da zajedno (fizički) slavimo ovaj blagdan, vjerujem da smo u duhu, mislima i molitvi zajedno. Svima Vam želim blagoslovljen i sretan Uskrs s nadom u skori susret.
Vaš župnik

Draga braćo svećenici! Draga braćo i sestre!

U skladu s općim smjernicama i prijedlozima Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o slavljenju obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa u vrijeme pandemije koronavirusa, a koji su objavljeni u dekretima od 19. i 25. ožujka 2020., koje dostavljamo u prilogu, donosimo sljedeće odredbe koje vrijede na području Porečke i Pulske biskupije:

1. Raspored slavlja u bazilici u Poreču. Mjesni biskup predsjeda liturgijskim slavljima u bazilici u Poreču prema sljedećem rasporedu i bez prisutnosti naroda:
Cvjetnica, nedjelja, 5. travnja u 10.00;
Misa posvete ulja, četvrtak, 9. travnja u 10.00;
Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje, 9. travnja u 18.00;
Veliki petak – Služba Muke Gospodnje, 10. travnja u 18.00;
Velika subota – Vazmeno bdijenje, 11. travnja u 20.00 sati;
Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega, 12. travnja u 10.00.

Draga braćo i sestre u Kristu Uskrslomu!
1. Ulaskom u Veliki tjedan započeli smo proslavu otajstva smrti Isusa Krista, Sina Božjega, otajstva njegove nemoći i zemaljskoga poraza, te njegova uzdignuća u slavu.
U trenutku umiranja Gospodin se obraća nebeskomu Ocu riječima: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« (Lk 23,46). Isusova predanost milosrdnomu Ocu nama je vjernicima uzor i poticaj. Posebice nam je taj stav potreban u ovim danima kada našu domovinu i cijeli svijet pogađa širenje bolesti koja je uvelike zaustavila redovitost života i rada, unijela nesigurnost i poremetila blizinu ophođenja i susreta. Uz to, kao biskupi suosjećamo sa Zagrebačkom nadbiskupijom, s ljudima u Zagrebu i okolici koji su doživjeli razorni potres koji je pojačao kušnju ugroženosti, dodatno uznemirio ljude, oštetio im domove i crkve, te uzdrmao dušu i osjećaje.
Kao zajednica Kristovih vjernika koja živi blizinu s Gospodinom, u susretu i zajedništvu s bližnjima, u ovim danima kušnje osjećamo velik nedostatak liturgijskih slavlja u kojima primamo puninu euharistijskoga dara. Premda smo medijski povezani s mjestima gdje se misa slavi, nedostaje nam širina očitovanja vjere s drugim vjernicima. No, to nas usmjerava na dublje razmatranje i na uporište u sigurnoj nadi. Jer, kada trpi čovjek, zajedno s njime trpi i Krist. On se utjelovio i patnju podnio kako ne bismo ni u jednomu iskustvu bili sami i bez njegove milosne pomoći.
2. Veliki tjedan suočava nas sa znakovima i iskustvima nedostataka i praznine. A vjera nam omogućuje baš u životnoj praznini otkrivati prisutnost Živoga. To je iskustvo uskrsnoga jutra koje je anđeo objavio ženama: »Nije ovdje! Uskrsnuo je!« Stoga, u svakoj ljudskoj praznini odjekuje vijest da nam je po Uskrsnulomu Gospodinu darovana punina. Jer čovjek nije stvoren za prazninu, nego za Puninu.
U nedjelju Uskrsnuća Gospodinova Crkva moli: »Bože, ti si danas po svojemu Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu.« To je Radosna vijest koju i mi naviještamo i svjedočimo. Život vječni za nas počinje kada se sjedinimo s Božjim Sinom, kada prihvatimo Boga koji nam se daje i koji se predao za nas. U tom vidu i kušnje kroz koje prolazimo obasjane su svjetlom Uskrsa, koje ostaje našom novom snagom i utjehom.
3. Stoga vas, braćo i sestre, potičemo da ne prestanete moliti i vjerovati u snagu molitve. Poučeni biblijskim uzorima molitve i primjerima naših pređa, molimo jednostavno i iskreno poput psalmista čiji su vapaji i molitva kao melem duši našoj. Gospodinove riječi zvuče poput uskrsne pobjede: »Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ću ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Pokazat ću mu spasenje svoje.« (Ps 91,114-16). Iz te sigurnosti spontano se uzdiže i naš ponizni vapaj: »Gospodine, pogledaj našu muku i zaustavi navale zla; oslobodi nas od preteških kušnja! Ali, prije svega, daj nam spoznati i vršiti volju tvoju!« Zato je iznimno znakovito i plodonosno što smo tijekom proteklih tjedana bili ujedinjeni u molitvi putem medija i drugih tehničkih sredstava. To nam je olakšalo samoću i udaljenost, a ohrabrivalo i jačalo naše pouzdanje u Gospodina.
S osobitom molitvom i bratskom blizinom pratimo brižnost onih koji svojim služenjem svjedoče istinsku ljubav prema čovjeku: liječnici i medicinske sestre, državni dužnosnici, policija, vojska, djelatnici medija, vatrogasci, trgovci i volonteri, te svi ostali koji su pokazali spremnost izložiti svoje živote i zdravlje u obrani od opasnog virusa i razornog potresa. Nastavit ćemo ih uključivati u svoje molitve, s vjerničkom zahvalnošću koja nas potiče da činimo sve da se nitko ne osjeti odsutnim u našoj ljubavi.
4. Braćo i sestre, dok promatramo svoje muke i životne kušnje, koje nas već nekoliko tjedana pritišću, tješi nas vjera u uskrsnuće Isusa Krista koji je nadvladao svako zlo, pa je i samu smrt pobijedio. Zahvalni smo Gospodinu i ove godine za njegovu uskrsnu blizinu. On nakon uskrsnuća pokazuje učenicima svoje rane kako bi ih izvukao iz malodušnosti i beznađa. To su rane koje su vidljive, koje bole, ali i koje sjaje na licu Crkve, koja je Njegovo otajstveno tijelo. Onima koji nisu vjerovali Isus ne pokazuje nebesku slavu, nego preobražene znakove svoje muke. Svojim uskrsnućem on upućuje na novu dimenziju preobraženosti stvorenoga svijeta.
U ozračju Uskrsa upućujemo jedni drugima čestitke i dobre želje. Nakon drame i šutnje Velikoga petka opet će zabrujati crkvena zvona i objaviti vijest koju je Marija Magdalena »rano u jutro, još za mraka« (Mk 16,9) otrčala priopćiti apostolu Petru. Neka nas sve uskrsnuli Gospodin učvrsti u vjeri i pouzdanju da je On sada »zdesna Bogu i da se zauzima za nas« (Rim 8,35). Osnaženi tom vjerom i mi ćemo svim nevoljama usprkos »stajati čvrsto u Gospodinu« (Fil 4,1). Uskrsnuli Gospodin je nada i snaga naša. On je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je središte i smisao svega.
U toj vjeri svim vjernicima naših (nad)biskupija, kao i onima izvan domovine, te svima do kojih dopire naša riječ, čestitamo Uskrs i želimo da bude ispunjen nadom, radošću i svakim nebeskim blagoslovom!
Biskupi Hrvatske biskupske konferencije
U Velikomu tjednu 2020.