Povijest naselja – ukratko

Fažana je vrlo staro naselje nastalo na plitkoj zapadno istarskoj obali nasuprot otočja Brijuni i oko 5 milja od Pule i isto toliko od Vodnjana. Od prvog spomena njena rimskog imena Phasiana 64. godine poslije Kristova rođenja, prošlo je nešto manje od dvije tisuće godina, točnije ove 2003. godine napunilo se punih 1939. godina neprekinutog života. Počeci su zasigurno usko povezani uz razvitak susjednog grada Pule, posebno u vrijeme cara Oktavijana Augusta. U prvoj polovici stoljeća a potom i za ostalih vladara u drugoj polovici I. stoljeća taj grad izrasta u pravi carski grad. Mnogobrojni komunalni radovi i zadivljujući dosezi graditeljske aktivnosti ( amfiteatar, carske palače, hramovi, kazališta, gradski bedemi i sigurnosne utvrde) zahtijevale su izvrsnu organiziranost posla i opskrbu graditelja ali i cjelokupnog stanovništva koje je tu živjelo osnovnim potrepštinama, prvenstveno hranom. Po svoj prilici, neko je vrijeme u ovaj zahtjevan zadatak bio uključen i rimski konzul za 64. godinu, Gaj Lekanije Bassus (Caius Lecanius Bassus) koji je jedan pogon svoje rimske tvornice “Phasiana”, gdje su se izrađivale amfore i drugo kućansko posuđe otvorio u neposrednoj blizini Pule, na mjestu današnje Fažane. Zahvaljujući upravo toj činjenici Fažana izrasta u značajno opskrbno središte ovim proizvodom u kojem se ne samo kvalitetno čuvaju živežne namirnice već i sigurno prevoze u udaljene provincije. Maslinovo ulje koje se proizvodi na ovom području istiće se vrhunskom kvalitetom, po mišljenju rimskih pisaca usporedivo jedino s onim hispanskim. Odmah do njega je vino ne manje kakvoće. Trgovina se vrlo intenzivno odvijala morskim i kopnenim putovima a bila je toliko razgranata da se posuđe fažanske tvornice koristilo u rimskim provincijama Venetu, Lombardiji, Noriku, Panoniji (tvornički žig sastoji se od amfore ciglaste boje na plavom polju).

Više...

Crkve na području župe

CRKVA SV. KUZME I DAMJANA

Crkva Sv. Kuzme i Damjana je ujedno i župna crkva. Jednobrodna kamena građevina (24x8x8) smještena je u središtu naselja uz samu morsku obalu. Građena je i dograđivana u više faza. Prva crkva pripada paleobizantskom tipu graditeljstva iz VI. stoljeća. Na njenim temeljima potom izrasta romanička pa gotička. Nakon restauracije 1500. te dogradnje i proširivanja koje je uslijedilo 1688. dobiva današnje gabarite Naknadno joj je u prvoj polovici XIX. stoljeća dograđen prezbiterij i preuređeno pročelje u neoklasicističkom stilu. Prilikom temeljite restauracije u vremenu od 1928.-1932. crkvi je uglavnom vraćen izgled iz 1688. godine. Unutar se nalazi pet oltara. Gospe od krunice, Sv. Kuzme i Damjana , Sv. Andrije i Margarete , Kristova uskrsnuća i Svetoga Križa. Svi su retabli drveni i pripadaju vremenu renesanse osim Svetoga Križa čiji je dotrajali gotički oltar zamijenjen novim početkom XX. stoljeća ali je ostavljeno gotičko raspelo. Pale na oltarima su oslikali mletački majstori na prijelazu iz XVI. u XVII. stoljeće.
Na ulazu u crkvu s unutrašnje strane, oslonjeno na goti?čki portal nalazi se pjevalište s orguljama iz 1858. godine, poduprto s dva monolitna kamena stupa 1881.

Više...

Umjetnine

U crkvi se čuva veliki broj liturgijskih predmeta raznolike umjetničke, estetske i praktične vrijednosti( kaleži, monstrance, relikvijari, misnice, srebrni i drveni svijećnjaci, misali, bratovštinski barjaci ).

Vrlo je vrijedna pala na glavnom oltaru na kojoj je prikazan Uskrsli Krist u društvu sa Sv. Kuzmom i Damjanom te drugim svecima. Slika je rad poznatog venecijanskog majstora Leonarda Corone nastala u stilu manirizma sedam godina prije njegove smrti, negdje oko1600. Inače, Corona je suvremenik i izravni konkurent vrlo aktivnog i na području Istre izuzetno prisutnog slikara Palme Mlađega. Posebnu vrijednost ovom likovnom ostvarenju daje i činjenica da je to jedino njegovo djelo koje je osobno naslikao a nalazi se s ovu stranu Jadrana.

Više...