Milosrđe samo na temelju istine

Milosrđe samo na temelju istine

Ovih mjeseci osjećaju se određena komešanja, a među nekima i nerealne želje, da će papa Franjo promijeniti stoljetni nauk crkve o nerazrješivosti braka, te pripuštanja sakramentu pričesti razvedenih i ponovno oženjenih. Neke izjave crkvenih dostojanstvenika često su puta bile krivo interpretirane te se pokušalo stvoriti dojam da slijedi neki „novi nauk“ koji neće počivati na božanskoj objavi već duhu današnjeg vremena. Velika je zabluda kako će Crkva postati „privlačnija, modernija“ ako kaže da „grijeh nije grijeh“.

Doktrina je po sebi jasna i ona je nepromjenjiva. Tko može piliti granu na kojoj sjedi? Nauk o nerazrješivosti braka u svojoj biti će uvijek ostati nepromjenjiv te ne može biti predmet nadglasavanja. Predmet može biti način i brzina rješavanja ženidbenih parnica, ali i tu treba voditi računa da svaki propali brak i pokrenuti sudski postupak ne znači da je taj brak i ništavan te da će biti proglašen ništavnim. Sud odlučuje na temelju dokazane istine, a ne ničijeg subjektivnog mišljenja i želje. Tu milosrđe ne može zamijeniti istinu. Imamo jasan primjer u evanđelju gdje Isus nije osudio preljubnicu kojoj je prijetila smrtna osuda kamenovanjem, niti joj je rekao ja ti opraštam a ti nastavi i dalje na isti način živjeti, već ja ti opraštam pod uvjetom da ideš i više ne griješiš. S ovim milosrđem se i mi susrećemo u sakramentu ispovijedi. Ovo vrijedi za svakog čovjeka: „Idi i ne griješi više“. Isus je rekao: „Istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,32).

 

Nauk oblikuje pastoralno djelovanje

Pastoral braka i obitelji nalazi se pred sve većim izazovima. Uvijek u centru fokusa mora biti čovjek kojemu treba biti navješteno evanđelje i to evanđelje u svoj svojoj punini. Svaki čovjek zaslužuje da mu bude naviješteno evanđelje. Nedostatak navještaja, a onda u konačnici i življenja evanđelja doveo je do krize vjere. Kriza vjere se odrazila na cjelokupni čovjekov život. Stoga je potrebno u pastoralnom radu početi upravo od navještaja koji će sigurno donijeti plod vjere.

Govoreći o krizi sakramenta ženidbe, ali i drugih sakramenata, potrebno je „gasiti nastali požar“ ne nekim ad hoc nesigurnim rješenjima (prepustimo sve pričesti, kumovanju…) već iznova navijestiti evanđelje Isusa Krista. Možemo si postaviti pitanje koliki je broj onih koji su živjeli sakramentalnim životom (redovito se ispovijedali i pričešćivali) prije nastanka situacije zbog koje sad ne mogu? Mali, zanemarivi broj. Na temelju čega to zaključujem? Pogledajmo svake nedjelje i blagdana strukturu vjernika u crkvi te napose prisutnost mladih i mladih bračnih parova koji bi inače mogli ići na pričest.

Pokušaj da se pastoralne konfrontira nauku – pravu Crkve je pogrešan, jer pastoral mora proizlaziti iz nauka Crkve. Nauk Crkve nadahnjuje pastoral, daje mu određeni sadržaj te smisao postojanja. Oduzeti pastoralu njegov habitus koji počiva na božanskoj objavi i stoljetnom promišljanju Crkve, konkretno o sakramentu ženidbe, imalo bi isto značenje kao skočiti u nabujalu rijeku koja sve pred sobom nosi i nitko ne zna kako će završiti.

 

Pastoral zaručništva

Kad je riječ o pastoralu braka i obitelji bilo bi potrebno više vremena posvetiti zaručništvu kako bi se određene situacije možda preduhitrilo. Nije dovoljno samo „sanirati štete“ i poslije zazivati milosrđe na uštrp istine. Kvalitetan brak ovisi dosta o kvaliteti zaručništva koja se danas potpuno zanemarilo. Zaručništvo se pretvorilo u zajedničko življenje bez sadržaja. „Nezdravi“ početak rađa plodom da svaki peti ili treći brak završava krahom, ali još većim društvenim posljedicama. Svjedoci smo čestih parničenja bračnih drugova te iznad svega traumatiziranost djece ako razlaz ne bude na civiliziran način. Stoga je potrebno iznova naglasak staviti na kvalitetu zaručništva ali i na sakramentalnost bračnog života kako bi kod samih bračnih drugova više bilo osjećaja kako za sakramentalnost braka tako i za milosrđe. Naša pastoralna nastojanja bi trebala biti usmjerena iznad svega na brak i obitelj. Božji duh udahnuti u bračnu zajednicu kao bi bračni drugovi mogli ostati trajno vjerni bračnom savezu. Kategoriju milosrđa ugraditi u bračni život.

 

Ilija Jakovljević