Papina poruka za korizmu

Papina poruka za korizmu

Vjera u ljubav rađa ljubav – “I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj” (1 Iv 4, 16)

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2013.

 

Draga bra?o i sestre,
proslava korizme, u kontekstu Godine vjere, pruža nam dragocjenu prigodu za razmišljanje o odnosu izme?u vjere i ljubavi, odnosno izme?u vjere u Boga Isusa Krista i ljubavi, koja je plod djelovanja Duha Svetoga i koja nas vodi na jedan put bespridržajnog posve?ivanja Bogu i drugima.
1. Vjera kao odgovor na Božju ljubav
Ve? u svojoj prvoj enciklici sam ponudio neke elemente koji pomažu shvatiti usku povezanost izme?u tih dviju teologalnih kreposti: vjere i ljubavi. Polaze?i od temeljne tvrdnje apostola Ivana: “I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj” (1 Iv 4, 16) podsjetio sam da “biti krš?anin nije rezultat neke eti?ke odluke ili neke velike ideje, ve? je to susret s doga?ajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time kona?ni pravac… Budu?i da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1 Iv 4,10), ljubav sada nije samo ‘zapovijed’, ve? je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret” (Deus caritas est [Bog je ljubav], 1). Vjera predstavlja onaj osobni pristanak – koji uklju?uje sve naše sposobnosti – uz objavu besplatne i “strastvene” ljubavi koju Bog ima prema nama i koja se u punini o?ituje u Isusu Kristu. Susret s Bogom Ljubavi zahva?a ne samo srce, ve? tako?er um: “Upoznavanje Božjeg života put je prema ljubavi, a pristanak naše volje uz njegovu sjedinjuje naš razum, volju i osje?aj u sveobuhvatni ?in ljubavi. No to nije završen proces, ljubav nije nikada ‘završen’ i gotov ?in” (isto, 17). Zato je svim krš?anima i, na osobit na?in, onima koji se bave karitativnim radom potrebna vjera, ono “iskustvo susreta s Bogom u Kristu koje ?e u njima pobuditi ljubav i njihovo srce otvoriti za drugoga. Tako zapovijed ljubavi prema bližnjemu za njih ne?e više biti zapovijed koja im je naložena, da tako kažemo, izvana, ve? ?e biti posljedica njihove vjere koja se odjelotvoruje kroz ljubav” (isto, 31a). Krš?anin je ?ovjek koji je osvojen Kristovom ljubavi i stoga, nošen tom ljubavlju – “caritas Christi urget nos” (2 Kor 5, 14) –, je duboko i stvarno otvoren ljubavi prema bližnjemu (usp. isto, 33). Taj se stav ra?a prije svega iz svijesti da smo ljubljeni, da nam je udijeljeno oproštenje, štoviše da nam Gospodin služi, onaj Gospodin koji se priginje da opere noge apostolima i prinosi samoga sebe na križu da privu?e ?ovjeka u Božju ljubav.
“Vjera nam pokazuje da je Bog dao svoga Sina za nas i daje nam pobjedonosnu sigurnost da je zaista istina: Bog je ljubav!… Vjera, koja promatra Božju ljubav koja se objavila u probodenom Isusovu srcu na križu, ra?a ljubav. Ljubav je svjetlo – u kona?nici jedino svjetlo – koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje” (isto, 39). Sve nam to pomaže shvatiti kako je glavni prepoznatljivi stav krš?anâ upravo “ljubav utemeljena na vjeri i njome oblikovana” (isto, 7).

2. Ljubav kao život u vjeri
?itav je krš?anski život odgovaranje na Božju ljubav. Prvi je odgovor upravo vjera kao prihva?anje s divljenjem i zahvalnoš?u ?udesne Božje inicijative koja nam prethodi i koja nas poti?e. A taj pristanak s vjerom ozna?ava po?etak jedne svijetlom obasjane povijesti prijateljstva s Bogom, koja ispunja i daje puni smisao ?itavoj našoj egzistenciji. Bog se, me?utim, ne zadovoljava time da mi prihvatimo njegovu besplatnu ljubav. On se ne ograni?ava samo na to da nas ljubi, ve? nas želi privu?i Sebi, preobraziti nas na tako dubok na?in da možemo zajedno sa svetim Pavlom re?i: ne živim više ja, ve? Krist živi u meni (usp. Gal 2, 20).
Kada mi ostavimo prostor Božjoj ljubavi, postajemo njemu sli?ni, dionici njegove ljubavi. Otvoriti se njegovoj ljubavi zna?i pustiti da on živi u nama i dovede nas do toga da ljubimo s njim, u njemu i poput njega; samo tada naša vjera postaje doista “ljubavlju djelotvorna” (Gal 5, 6) i on se nastanjuje u nama (usp. 1 Iv 4, 12).
Vjera je spoznanje istine i pristajanje uz istinu (usp. 1 Tim 2, 4); vjera je “hod” u istini (usp. Ef 4, 15). Vjerom se ulazi u prijateljstvo s Gospodinom; ljubavlju se živi i njeguje to prijateljstvo (usp. Iv 15, 14 sl.). Vjera nam pomaže prihvatiti Gospodinovu i U?iteljevu zapovijed; vjera nam daje blaženstvo da je provodimo u djelo (usp. Iv 13, 13-17). U vjeri smo ro?eni kao djeca Božja (usp. Iv 1, 12 sl.); ljubav nam pomaže konkretno ustrajati u božanskom posinstvu donose?i plod Duha Svetoga (usp. Gal 5, 22). Vjera nam pomaže prepoznati darove koje nam dobri i velikodušni Bog povjerava; po ljubavi oni donose plod (usp. Mt 25, 14-30).

3. Neraskidiva isprepletenost izme?u vjere i ljubavi
U svjetlu do sada re?enog, jasno je da ne možemo nikada razdvajati ili, ?ak, suprotstavljati vjeru i ljubav. Te su dvije teologalne kreposti duboko povezane i pogrešno je vidjeti me?u njima kontrast ili “dijalektiku”. S jedne strane, naime, nedvojbeno je ograni?en stav onih koji stavljaju tako snažan naglasak na prioritet i presudnost vjere da podcjenjuju i gotovo preziru konkretna djela ljubavi i ovu svode na neku op?enitu humanitarnost. S druge strane, me?utim, isto je tako ograni?avaju?e zastupati stav o nekoj pretjeranoj premo?i ljubavi i njezine djelotvornosti i smatrati kako djela zamjenjuju vjeru. Za zdravi duhovni život je nužno kloniti se bilo fideizma bilo moralisti?kog aktivizma.
Krš?anski se život sastoji u stalnom usponu na “brdo” susreta s Bogom a zatim silaženju me?u ljude, nose?i ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj bra?i i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi. U Svetom pismu vidimo kako je revnovanje apostolâ za naviještanje evan?elja koje ra?a vjeru usko vezano uz karitativnu brigu za služenje siromašnima (usp. Dj 6, 1-4). U Crkvi, kontemplacija i djelovanje, koje na stanoviti na?in simboliziraju sestre Marija i Marta iz Evan?elja, moraju istodobno postojati i me?usobno se upotpunjavati (usp. Lk 10, 38-42). Prioritet uvijek pripada odnosu s Bogom a pravo evan?eosko dijeljenje mora biti ukorijenjeno u vjeri (usp. Kateheza na op?oj audijenciji od 25. travnja 2012.). Ponekad se, naime, nastoji ograni?iti izraz “ljubav” na solidarnost ili jednostavno pružanje humanitarne pomo?i. Važno je, naprotiv, podsjetiti da je najve?e djelo ljubavi upravo evangelizacija, odnosno “posluživanje Rije?i”. Nema ve?eg dobro?instva, pa tako ni ?ina milosr?a, koji se može iskazati bližnjemu od lomljenja kruha Božje rije?i, od toga da ga se u?ini dionikom Radosne vijesti evan?elja, da ga se uvede u odnos s Bogom: evangelizacija je najviša i najcjelovitija promocija osobe. Kao što piše sluga Božji papa Pavao VI. u enciklici Populorum progressio, naviještanje Krista je prvi i glavni ?inilac razvoja (usp. br. 16). Iskonska istina da nas Bog ljubi – koju se živi i naviješta – ?ini nas otvorenima za prihva?anje te ljubavi u vlastitom životu i omogu?uje cjeloviti razvoj ?ovje?anstva i svakog ?ovjeka (usp. enc. Caritas in veritate).
U suštini, sve polazi od Ljubavi i stremi k Ljubavi. Božja besplatna ljubav se o?itovala naviještanjem evan?elja. Ako je prihvatimo s vjerom, tada primamo onaj prvi i nezaobilazni dodir s božanskim koji nam omogu?uje “uzljubiti Ljubav”, da bismo zatim prebivali i rasli u toj Ljubavi i s radoš?u je prenosili drugima.
Kada je rije? o odnosu izme?u vjere i djelâ ljubavi, rije?i iz Poslanice svetoga Pavla Efežanima možda na najbolji na?in sažimaju njihov suodnos: “Ta miloš?u ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo” (2, 8-10). Ovdje se opaža da ?itava inicijativa usmjerena ?ovjekovu spasenju dolazi od Boga, od njegove milosti, od njegova oproštenja prihva?enog u vjeri; ali ta inicijativa ne samo da ne ograni?ava našu slobodu i našu suodgovornost, nego ih naprotiv ?ini autenti?nima i usmjerava ih prema djelima ljubavi. Ova potonja nisu u prvom redu plod ?ovjekova truda i napora, nešto ?ime bi se on hvastao, nego se ra?aju iz same vjere, izviru iz milosti koju Bog daje u obilju. Vjera bez djela je poput stabla bez plodova: te se dvije kreposti uzajamno podrazumijevaju. Tradicionalnim smjernicama za krš?anski život, korizma nas poziva upravo da ja?amo svoju vjeru pomnijim i dužim slušanjem Božje rije?i i sudjelovanjem u sakramentima i, istodobno, da rastemo u ljubavi, u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, tako?er preko konkretnih smjernica vezanih uz post, pokoru i milostinju.

4. Prioritet vjere, primat ljubavi
Kao i svaki Božji dar, vjera i ljubav potvr?uju djelovanje jednog jedinog Duha Svetoga (usp. 1 Kor 13), onoga Duha koji u nama kli?e: “Abba! O?e!” (Gal 4, 6) i u kojem možemo re?i: “Isus je Gospodin!” (1 Kor 12, 3) i “Marana tha!” (1 Kor 16, 22; Otk 22, 20).
Vjera, dar i odgovor, pomaže nam spoznati istinu o Kristu kao utjelovljenu i raspetu ljubav, puno i savršeno prianjanje uz O?evu volju i beskrajno Božje milosr?e prema bližnjemu; vjera usa?uje u srce i um ?vrsto uvjerenje da je upravo ta Ljubav jedina stvarnost koja je odnijela pobjedu nad zlom i smr?u. Vjera nas poziva da gledamo u budu?nost s krepoš?u nade, u pouzdanom iš?ekivanju da ?e pobjeda Kristove ljubavi prispjeti svojoj punini. Ljubav nas, pak, uvodi u Božju ljubav o?itovanu u Kristu, omogu?uje nam na osoban i egzistencijalan na?in prigrliti potpuno i bespridržajno Isusovo predanje Ocu i bra?i. Ulijevaju?i u nas ljubav, Duh nas Sveti ?ini dionicima Isusova predanja: sinovskog predanja Bogu i bratskog svakom ?ovjeku (usp. Rim 5, 5),
Odnos izme?u te dvije kreposti je nalik odnosu izme?u dvaju temeljnih sakramenata Crkve: krštenja i euharistije. Krštenje (sacramentum fidei) prethodi euharistiji (sacramentum caritatis), ali je usmjeren na nju, koja predstavlja puninu krš?anskog puta. Sli?no tome, vjera prethodi ljubavi, ali se pokazuje istinskom samo ako je njome okrunjena. Sve kre?e od poniznog prihva?anja vjere (“znati da me Bog ljubi”), ali to mora dovesti do istine ljubavi (“znati ljubiti Boga i bližnjega”), koja ostaje zauvijek, kao ispunjenje svih kreposti (usp. 1 Kor 13, 13).
Predraga bra?o i sestre, u ovom korizmenom vremenu, u kojem se pripravljamo za proslavu doga?aja križa i uskrsnu?a, u kojem je Božja ljubav otkupila svijet i svojim svjetlom obasjala povijest, želim vam svima u ovom dragocjenom vremenu oživite svoju vjeru u Isusa Krista, da bismo ušli u isti njegov optok ljubavi prema Ocu i prema svakom bratu i sestri koje susre?emo u svom životu. Za to uzdižem svoju molitvu Bogu, dok zazivam Gospodnji blagoslov na svakog od vas i na sve zajednice!

Iz Vatikana, 15. listopada 2012.