Povijest naselja – ukratko

Fažana je vrlo staro naselje nastalo na plitkoj zapadno istarskoj obali nasuprot otočja Brijuni i oko 5 milja od Pule i isto toliko od Vodnjana. Od prvog spomena njena rimskog imena Phasiana 64. godine poslije Kristova rođenja, prošlo je nešto manje od dvije tisuće godina, točnije ove 2003. godine napunilo se punih 1939. godina neprekinutog života. Počeci su zasigurno usko povezani uz razvitak susjednog grada Pule, posebno u vrijeme cara Oktavijana Augusta. U prvoj polovici stoljeća a potom i za ostalih vladara u drugoj polovici I. stoljeća taj grad izrasta u pravi carski grad. Mnogobrojni komunalni radovi i zadivljujući dosezi graditeljske aktivnosti ( amfiteatar, carske palače, hramovi, kazališta, gradski bedemi i sigurnosne utvrde) zahtijevale su izvrsnu organiziranost posla i opskrbu graditelja ali i cjelokupnog stanovništva koje je tu živjelo osnovnim potrepštinama, prvenstveno hranom. Po svoj prilici, neko je vrijeme u ovaj zahtjevan zadatak bio uključen i rimski konzul za 64. godinu, Gaj Lekanije Bassus (Caius Lecanius Bassus) koji je jedan pogon svoje rimske tvornice “Phasiana”, gdje su se izrađivale amfore i drugo kućansko posuđe otvorio u neposrednoj blizini Pule, na mjestu današnje Fažane. Zahvaljujući upravo toj činjenici Fažana izrasta u značajno opskrbno središte ovim proizvodom u kojem se ne samo kvalitetno čuvaju živežne namirnice već i sigurno prevoze u udaljene provincije. Maslinovo ulje koje se proizvodi na ovom području istiće se vrhunskom kvalitetom, po mišljenju rimskih pisaca usporedivo jedino s onim hispanskim. Odmah do njega je vino ne manje kakvoće. Trgovina se vrlo intenzivno odvijala morskim i kopnenim putovima a bila je toliko razgranata da se posuđe fažanske tvornice koristilo u rimskim provincijama Venetu, Lombardiji, Noriku, Panoniji (tvornički žig sastoji se od amfore ciglaste boje na plavom polju).




Od VI. stoljeća pa do XII. Fažana se najvećim dijelom nalazi u sastavu ravenskog feuda Sv. Apolinara a povremeno i u vlasništvu nekih plemenitaških obitelji. Kad je početkom XIV. stoljeća akvilejski patrijarh administrativno sređivao stanje svojih ranije stečenih kraljevskih prava, priključio je Fažanu vodnjanskom posjedu, te takvo stanje ostaje do 1420/21. kada ovaj crkveni velikodostojnik formalno prestaje biti svjetovnim gospodarom na Poluotoku. Od tada pa do 1797. sva se zbivanja, povijesni usponi i padovi događaju unutar države Sv. Marka. Nakon kratkotrajne vladavine Francuza početkom XIX. st. ustrojena je na puljštini austrijska uprava koja traje do konca prvog svjetskog rata.



U habsburškom periodu koji traje sto godina Fažana je kao naselje postupno mijenjala fizički izgled. Od malog ruralnoga i ribarskog naselja koje se već dva stoljeća borilo s posljedicama razorne epidemije kuge 1630. odjednom postaje primamljivom sredinom za življenje. Intenzivna izgradnja glavne ratne luke austrijske monarhije u Puli i brijunskom arhipelagu u II. polovici XIX. stoljeća, privukla je sa svih strana mnoštvo radništva svakovrsna zanimanja. Tako u Fažanu naseljavaju nove obitelji, trgovaca , kamenoklesara, kalafata, ribara, mornara i drugih Međutim, treba kazati da je urbani razvitak i rast naselja kao posljedica mehaničkog priliva bio uvjetovan i činjenicom da je naselje postalo glavna luka preko koje je otočje Brijuni, što se tada ubrzano izgrađuju u jedno od najatraktivnijih turističkih destinacija svjetskih razmjera, povezivala s kopnom.. Značajan doprinos demografskoj obnovi dali su i Komižani. Naime, nakon bitke kod Visa 1866. desetak obitelji iz Komiže na Visu trajno je preselilo u Fažanu. Vrijeme od konca I. svjetskog rata do 1943. pripada razdoblju talijanske uprave pa su i opće prilike obilježene crnim totalitarizmom. Od rujna 1943. “Pazinskim odlukama” Fažana je zajedno s najvećim dijelom Istre priključena prirodnoj matici Republici Hrvatskoj. Odlukom Hrvatskog državnog sabora 1999. ustrojena je kao općina s pripadajućim naseljima.