Relikvije u Crkvi: autentičnost i čuvanje

Relikvije u Crkvi: autentičnost i čuvanje

Kongregacija za kauze svetaca objavila je u subotu, 16. prosinca 2017. naputak o autentičnosti, čuvanju i postupanju s relikvijama. Upućena biskupima, eparsima i onima koji su u pravu s njima izjednačeni, kao i onima koji sudjeluju u postupcima koji se tiču relikvija svetaca i blaženika Crkve, kao i posmrtnih ostataka onih koji su proglašeni slugama Božjim, naputkom se želi olakšati pravilno postupanje s relikvijama.

„Relikvije su u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog štovanja i pažnje jer su tijela svetaca i blaženika, koja čekaju uskrsnuće, na ovoj zemlji bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti, koju je Crkva priznala beatifikacijom i kanonizacijom”, navodi se u naputku Kongregacije za kauze svetaca koji nosi naslov „Relikvije u Crkvi: autentičnost i čuvanje”. Novi će dokument zamijeniti dodatak naputku „Sanctorum Mater”.

U dokumentu je opisan kanonski postupak kojeg se treba držati pri utvrđivanju autentičnosti relikvija i posmrtnih ostataka i njihovo sigurno čuvanje. Relikvije blaženika i svetaca, navodi se u naputku, „ne smiju se izlagati čašćenju vjernika bez odgovarajuće potvrde crkvene vlasti koja jamči njihovu autentičnost”. U naputku se opisuje također postupak za promicanje čašćenja relikvija posebnim postupcima kao što su kanonsko priznavanje, uzimanje dijelova relikvija, pohranjivanje, prenošenje urne.

U naputku se zatim podsjeća na disciplinu vezanu uz posmrtne ostatke sluga Božjih i svih onih čije su kauze beatifikacije i kanonizacije u tijeku. „Sve dok nisu uzdignuti na čast oltara njihovim se posmrtnim ostacima ne smije iskazivati nikakvo javno štovanje, niti one privilegije koje su pridržane samo tijelu onih koji su proglašeni blaženima ili svetima”, navodi se u dokumentu.

U nadležnost biskupa dijeceze ili eparhije, uz prethodni pristanak Kongregacije za kauze svetaca, spada poduzimanje svih eventualnih radnji s relikvijama ili posmrtnim ostacima. Prije poduzimanja bilo koje radnje nužno je dobiti pristanak nasljednika. Opisana je također procedura koje se treba držati prilikom hodočašća relikvija. Ako relikvije blaženika ili sveca „treba nositi na hodočašće u druge dijeceze ili eparhije, biskup mora dobiti pisani pristanak” svih biskupa na čijem će teritoriju relikvije boraviti.
U naputku se precizira da svi oni koji sudjeluju u zahvatima na relikvijama moraju „prije toga položiti zakletvu ili obećati da će vjerno obavljati svoju službu”.

U dokumentu se ističe da su „apsolutno zabranjeni bilo trgovanje (odnosno razmjena neke relikvije u naravi ili novcu) bilo prodaja relikvija (odnosno ustupanje vlasništva nad nekom relikvijom po dogovorenoj cijeni) kao i njihovo izlaganje na profanim i mjestima koje nije dopustila crkvena vlast”. (kta/ika)